Latinica     IPP     KASC   Pregled Naziv: NA PRAVI PUT SAM TI, MAJKO IZA©'O Autor: Skender Kulenoviæ Mati moja: Stabljika krhka u saksiji. Pod strehom pitoma kumrija. Vijek u èetiri duvara. Èelo na zemlji pred svojim Allahom velikim i svemilosnim. Dervi¹ s tespihom u tekiji. U mejtefu, u ¾utoj sufari i bijeloj bradi hod¾inoj, ovaj i onaj svijet ugleda: Po kosi osjeti rosu meleæa, na uhu crni ¹apat ¹ejtana, u srcu prelest saraja d¾ennetskih i stravu vatara d¾ehennemskih, pred oèima èengel stra¹nog Azraila ¹to du¹u vadi iz ¾ila roba Bo¾ijeg. Ðevojkom, s ledenog ©umeæa pod kuæom vodu je grabila ðugumom i preko sokaka, zavrnutih dimija, rumenim je listovima trepetala kaldrmom grbavom pod kuæom mokrim je nanulama klepetala od mu¹kih je oèiju bje¾ala: èista da doðe onome koji joj je zapisan, kadifa bijela i kap rose sabahske na njegov dlan. Na dan petput je od svog Allaha iskala taj da joj bude mlad i pitom k'o softa i k'o kadija pametan. Uz sokak ga je kroz mu¹ebak snivala. Srmom i jagom u èevrme slivala. Svilom iz grla, podnoæ ga zazivala: "Koliko je duga zima bila...." Na pjesmu: mjeseèinu, na dlanove: èa¹ke rumene Allahu otvorene, Allah joj njezin, na dlanu svoje milosti, spusti sa njezine zvijezde sudbine duvak pauèinast, ucvao zlatima bogatu udaju: Te iæindije, Ðugum i mladost iz ruke joj ispade i ©umeæe ih odnese: fijaker stade pred avlijskim vratima, siðo¹e jenðije. Grlo i koljena britka strijepnja presjeèe. Srce glomnu. Glava prekrvi. "Tako ti velikog straha i milosti, on da mi bude dobar i ugasan i ne odmièi me u daleku tuðinu, i ne prepusti me zlojedoj svekrvi!" Premrlo krto joj tijelo U fered¾u, u kabur tijesan, slijep, zagu¹ljiv stavi¹e. K'o ranjeniku, Glavu joj bijelim tulbentom Zavi¹e. K'o s ovim svijetom, s rodnom se kuæom i ©umeæem, u ©umeæu suza, majci na prsima, rastajala. K'o mejita, obeznanjenu je u fijaker uneso¹e, i dva je ata, k'o na onaj svijet, zanesenu poneso¹e i k'o kadifu bijelu i kap rose sabahske mom je ocu donesoSe. Usnom i èelom, tri nove ruke poljubi: svekru, svekrvi, njemu. I kako tada sakri pred njim oèi, nikad mu vi¹e u njih ne pogleda. Nit joj bje softa, niti kadija ! Pred svitanja, prigu¹ljiv dah i lampu, uz mrtvi sokak batrgav mu je korak oslu¹kivala. Pjanom, kundure mu obljuvane odvezivala. Stranca, pitomo¹æu srne zalud ga je prodobrivala. Voskom podova i mirisom mivene puti, svjelinom odaja i grla, kajmakom na kahvi, cimetom jela i tijela, zalud ga je, zalud doèekivala: Sljepoènice nikad joj ne dodirnu dlanovima dragosti, veæ je istrga klje¹tima po¾ude. Poslije svakog poroda, ¹amijom se mrkom podnimljivala. Zelene nokte u tjeme joj je svekrva zarivala: Bez njenog pitanja ne dahnu. U èetiri tupa duvara klonulo je othukivala "Golemo ne¹to, golemo sam ti skrivila"- Allaha je zazivala - svakog klanjanja. Na tespih ¾uti suze æehlibara, na ¾ute usne: zapis koji ¹apæe, na dlanove: ¾uta, Allahu otvorena sureta, Allah joj njezin, prstom svoje milo¹te, otrese sa njene zvijezde sudbine rosu vedre rumeni nur u pomrèinama: Te noæi, ja joj se rodih: sin ko san! Iza¾eh joj se iz krvi: Bijeh joj razgaljenje u grèinama Odlomih joj se od srca: Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama. Bjeh joj sunce u èetiri duvara. Hasis tupim mo¾dinama. Ko pjenom smijeha, sapunicom je omivala butice mi rumene, ko u du¹u, u pamuène me uvijala pelene. Dojkom ko hurmom na usta mi je u be¹ici slazila. Ko u svoj uvir, na dojku je uvirala u mene. Nad dahom mi je strepila ko jasika. Da joj ostasam - Allaha svog je molila - ko jablan uz vodu, i da joj ubijelim, urumenim ko ðevojka pod samijom, i da joj upitomim ko softa pod ahmedijom da joj ne budem kockar ni pijanica, nego sve ¹kole da joj izuèim, i da joj budem uèevan i ljudevan i kuæevan, i da se proèujem u sedam gradova pa da me onda na glasu kuæom o¾eni, pticom iz kafeza, koja ne zna na èem ¾ito, na èem vino raste, o kojoj se prvi momci izlaguju petu da su joj i pletenicu viðeli, o kojoj krmeljive ebejke ¹apucu ko o sehari mirisnoj zakljuèanoj. Kuæom i du¹om mir i bogatstva da joj rasprostrem, kuæu i du¹u bajramskim slastima da joj zalijem, pa kad joj se vratim iz èar¹ije, podvoljak da mi udobrovolji sofrom raspjevanom, nevjestom sjetovanom, a kad joj od sreæe i godina ohlade kapci oèinji, ja, vid joj oèinji, na svojim da je rukama, sretnu i mrtvu, u kabur meki polo¾im ko u du¹ek d¾ennetski, zemlji i Allahu njezinom da je predadnem pravednu... A trut begovski i rakija, u ocu mu¹ka pomama - kuæni hajduci vukodlaci - kuæu i du¹u joj ko vode rastakahu, dok jedne noci doðe poplava, odnese zemlje i kmetove, a zadnji dukat, sto joj ostade, zadnje zrno bisera, zadnji æilim pojede rz begovski bezruki i glad bezoka: Rodnu kuæu prodasmo i gola èerga postasmo, plasljiva, kirajd¾ijska... Od tespiha su joj jagode drvenile. Od aminanja joj usnice mavenile. Ko trule¾ slezenu memla joj je progrizala zelena dva ¾uta obraza u èetiri siva duvara. Pijavica gladi tjemena nam je nesvjesticom sisala. A ona, ko zemlja pregladnjela, u ¾ile sinu-jablanu svoj zadnji sok je brizgala: Od starog zara haljine mi skrojila da joj u ¹koli ne krijem golih laktova, a kad joj se vraæah s knjigama, s glaðu u mozgu, sa zimom pod noktima, dva mi je promrzla krompira gulila i nekakvu mi pticu bajala koja je pjevala kad joj je bilo najgore: Samo da jednom kuæu i srce joj napunim i na put pravi da joj izaðem... Skender Kulenoviæ